Treći izvještaj s događaja: "Bilješkarica", Darko Cvijetić

PIŠE: Ardijan Morankić, polaznik 10. Bookstanove radionice za mlade književne kritičar(k)e

Sarajevom promiču tramvajske konstrukcije, užareno asfaltsko tle trpi olovnu šaku julskog ognja, kapljice znoja pješače zagrijanim polugolim tijelima u vremenima nerazrijeđene topline, a prijedorski pisač i, očevidno, čitač – govori. I ne govori on budzašto, tek da bi uši vrućinom namučenih tijela ponešto načule niti da bi se tišina zamijenila govorom. Ovaj oniski pisač ne ćuti upravo da bi napomenuo i podsjetio, neke, reklo bi se, i doučio. Trećeg dana mjeseca jula, na rijetkom književnom festivalu u gradu vječne vatre, sa naočarima na nosu i pogledom blago prema gore, govori autor knjige o pokretnoj giljotinskoj košari koja ide gore-dole.

Nije važno da li je taj pisac rodom iz Ljubije najbolji od pisaca ovih prostora, niti je važan kakav drugi superlativ koji bi mu prikačili za rusku kragnu košulje, ali važno je nešto drugo: ona tankoćutna nijansiranost sposobnosti njegovog posmatranja koja je kadra da zagrli i zlehudog grešnika kad bi ovaj to htio ili tražio.

Razgovor mlade moderatorke i pisača koji imenom i prezimenom nosi dar i cvijet nije se odvio po kakvom, protokolom pretpostavljenom, planu, ali po božjem promislu zasigurno jeste.

Fotografija (c) Milomir Kovačević Strašni