New

„Me'med, crvena bandana i pahuljica“, Semezdin Mehmedinović

Neke slike iz stvarnosti se ponude kao savršen simbolički i metaforički potencijal. Ja sam stvarno živio u zgradi koja ima hodnik velik kao dva fudbalska igrališta. Kad smo odlučili da se uselimo u taj stan, jedan od razloga je bio upravo hodnik. Jer nakon srčanog udara ja sam kao trebao što više hodati. Tako sam brzo prema hodanju za potrebe zdravlja razvio mržnju. Jer postoji šetnja kao vrsta prijatnosti u hodanju, koračaš i razgledaš oko sebe svijet sa zanimanjem, a ovo je bilo hodanje zbog hodanja kao takvog.

Nema veze kakva je ljepota krajolika kroz koji prolaziš kad ti njega ne primjećuješ. Svejedno je da li je to rub Grand Canyona ili je hodnik te zgrade u koju smo se uselili. Ja sam izabrao taj hodnik takav kakav je. I ubrzano hodanje do lifta je bilo namjensko. A nekada se znalo desiti da izađem, pogledam niz hodnik i odustanem. Bizaran hodnik, bizarna slika.

I ja volim te slike, meni je jedino dobro pisanje ono koje je govor slika. I cijeli koncept slike zanimljiv je iz mnogo razloga. Važna mi je također ta pozicija posmatrača. Pažljivo posmatranje svijeta oko sebe, kad si u restoranu kao sada, ili u bilo kojem drugom ambijentu može biti vrlo kreativno. Kada gledaš određeni prizor, to nikada nije jedna slika. S površnom percepcijom vidiš jednu stvar, međutim iza svake slike postoji još jedna slika koja je često bitnija. I s pažljivim gledanjem otkriće te druge slike je uvijek posebno iskustvo. Izoštravanje perceptivnosti i obraćanje pažnje na detalje je zapravo moj osnovni književni metod.

https://provincija.ba/intervju/intervju-semezdin-mehmedinovic-sve-sto-nam-se-dogadja-potvrdjuje-da-smo-mi-ponizeni-ljudi/

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku