SANELA SOFIĆ: Književno prevođenje širi horizonte i otvara prostor za dijalog između jezika i tradicija

Povodom objave romana Jug i Bene španjolske spisateljice Adelaide Garcíje Morales, koji će našoj publici uskoro biti predstavljeni u okviru Buybookove edicije „Riječi u pokretu“, s književnom prevoditeljicom Sanelom Sofić smo razgovarali o izazovima rada na knjigama, izvorima inspiracije i specifičnostima prevodilačkog diskursa.

RAZGOVARALA: Ivana Golijanin

Provedite nas kroz proces prevođenja romana Jug i Bene. Koliko je bilo izazovno i na kakve ste sve kompromise morali pristati kako bi nam približili ove knjige? Kako prenijeti podneblje i kontekst njenih romana na naš jezik, koji se služi drugim vrstama izražajnih sredstava?

Prevođenje je bilo izazovno jer stil Adelaide Garcíje Morales karakterišu poetičnost, introspektivni ton i suptilne emocionalne nijanse. Španski jezik često dopušta dvosmislenost i fluidnost izraza koju je ponekad teško prenijeti na bosanski jezik, a da se pri tome ne izgubi ideja pisca. Najveći izazov bio je prenijeti duh Andaluzije, njenog pejzaža i mentaliteta, a da pri tome tekst ne djeluje strano bosanskom čitatelju. Sticajem okolnosti, bila sam u prilici živjeti u Andaluziji pet godina i tokom tog perioda sam upoznala njihovu kulturu i upijala te pejzaže. To mi je u velikoj mjeri pomoglo da približim scene iz ovih djela našim čitateljima. Ponekad su bile potrebne stilističke prilagodbe kako bi emocije i ritam pripovijedanja ostali vjerni originalu, ali istovremeno razumljivi u našem jeziku.

Romani su dio Buybookove edicije „Riječi u pokretu“ s kojom se publici približava ekranizovana književnost i podsjeća na neka pomalo zaboravljena književna djela. Koliko je važno na ovaj način odgajati čitatelje i kakvo je Vaše iskustvo rada s ovom izdavačkom kućom?

Ova edicija igra značajnu ulogu u približavanju ekranizovanih književnih djela novoj publici, posebno onih koja su možda nepravedno zaboravljena. U vremenu kada vizuelna kultura dominira, povezivanje književnosti s filmom može biti dobar način da se čitatelji zainteresuju za originalna djela. Saradnja s Buybookom bila je inspirativna jer je riječ o izdavaču koji ima senzibilitet za književne klasike i kvalitetne prijevode. Postojala je otvorenost za dijalog oko prevodilačkih odluka, što je ključno kada radite na delikatnim tekstovima kao što su ovi.

Jug je svoju ekranizaciju imao 1983. godine, kada je Victor Erice snimio istoimeni film. Da li ste ga tokom rada na prevođenju romana na bosanski jezik imali na umu i ako jeste – koliko Vam je film pomogao u boljem kontekstualiziranju glavne priče?

Nažalost, nisam bila u prilici pogledati film Jug, što je u neku ruku možda i dobro, jer sam se prilikom prevođenja knjige vodila isključivo piščevim narativom. Tako da nisam podlegla eventualnim redateljevim izmjenama.

Osim romana, iz kojih ste drugih tekstova crpili inspiraciju za svoje prijevode?

Osim originalnog teksta, inspiraciju su pružili i drugi autori španske književnosti koji se bave sličnim temama – introspekcijom, emocionalnom suptilnošću i jugom Španije kao simboličkim prostorom. Posebno su korisni bili tekstovi iz španske književne tradicije 20. vijeka.

Prijevod je rezultat aktivnog čitanja, istraživanja i promišljanja o ograničenjima i mogućnostima teksta, ali nije imun na subjektivni doživljaj njegovog prevoditelja. Kakva ste kao čitateljica i trudite li se zatomiti Vaš glas u korist što objektivnijeg prijevoda?

Prevoditelj nikada ne može biti potpuno neutralan, jer čitanje teksta već uključuje tumačenje. Trudila sam se ostati što vjernija tonu i ritmu Moralesine proze, ali i izbjeći previše doslovan prijevod koji bi zvučao neprirodno na bosanskom. Svaka odluka – od izbora riječi do sintakse – podrazumijeva balans između autorove poetike i prirodnosti jezika ciljne publike.

U tom činu prevođenja, u kojem prevoditelj/prevoditeljica svodi izvornik na drugi jezik, jedna od važnijih stvari je upravo to mjesto gdje se čitatelji susreću s nečim do tada im nepoznatim i osvješćuju jezičke, kulturne i estetske granice i razlike. Šta je po Vašem sudu najvažnija uloga književnog prevođenja?

Književno prevođenje omogućava susret sa drugačijim kulturama, stilovima mišljenja i estetskim normama. Ono širi horizonte i otvara prostor za dijalog između jezika i tradicija. Dobar prijevod ne samo da donosi sadržaj iz jednog jezika u drugi, već i podstiče čitatelje na promišljanje o vlastitom jeziku i književnoj tradiciji.

Pomaže li nam tako književnost u prijevodu pri njegovanju saosjećanja, produbljivanju radoznalosti i razumijevanja drugih, ali i nas samih?

Apsolutno! Književnost u prijevodu omogućava nam da doživimo svjetove koji nam nisu bliski i da razumijemo ljude iz drugih kultura. Čitajući prevedene knjige, razvijamo dublju radoznalost, empatiju i sposobnost sagledavanja stvari iz više perspektiva. Također, književnost nas suočava s univerzalnim pitanjima identiteta, ljubavi, gubitka i vremena, bez obzira na jezične i kulturne granice.

Koliko je u Bosni i Hercegovini prisutno ozbiljno bavljenje pitanjem prijevoda i uopće pitanjem stilistike kada je riječ o prevodilačkom diskursu?

Ozbiljno bavljenje književnim prevođenjem postoji, ali je često marginalizirano u javnom diskursu. Stilistika i prevođenje kao umjetnost nisu dovoljno cijenjeni u akademskim i izdavačkim krugovima. Prevodilački rad se ponekad svodi na tehnički aspekt, dok se zanemaruje važnost interpretacije i umjetničkog izraza. Ipak, postoje izdavači, festivali i pojedinci koji nastoje održati visoke standarde, ali je neophodno više sistemske podrške za prevodilačku struku.