New

„Ja sam“, Damir Uzunović

Roman „Ja sam“ nema ključa ‒ ništa nije skriveno, ali se otkriva. Prve dvije knjige doslovno šarmiraju i zabavljaju čitaoca da se lakše dođe do treće, i najobimnije, knjige koja daljim čitanjem kumulativno uvećava znanje o prvoj i drugoj, čime se one zaokružuju. Prve dvije knjige prate djetinjstvo i adolescenciju glavnog lika i nisu skele koje otpadaju ili se odbacuju da bi se ukazala građevina treće, već baloni koji se daljim čitanjem dopuhuju kako bi se mogli odvojiti od zemlje. Naravno, svjestan sam uticaja važnih trilogija: „Djetinjstvo“, „Dječaštvo“, „Mladost“ (L. Tolstoj), „Porodični ciklus“ (D. Kiš), Steinbeckovog „Cannery Row“, pomenute Ozove „Priče o ljubavi i tmini“, i nisam činio namjerne sličnosti. Sve vrijeme pisanja bio sam svjestan činjenice da ne smijem dozvoliti da čitalac gubi dragocjeno vrijeme na čitanju knjige, da ga ne treba mučiti tekstom i smislovima, da, u konačnici, čitalac ne rješava križaljke, nego čita.

Koristio sam tehniku da pišem o autorovom karakteru kroz karaktere drugih, pa ipak se tu radi o više od 500 pomenutih likova koji su nekad opisani detaljno, a nekad su na razini enciklopedijske natuknice, svi su oni tu da pojačaju priču o autoru i njegovu autentičnost. Najbolji način da pišete o sebi jeste posrednom ‒ pišući o onima koje poznajete i o onima koji su vam bliski, vaše veze s njima nikada se ne prekidaju. Neke dijelove knjige sam već provjerio, a jedna od konstatacija moje sestre, nakon što sam njoj i majci pročitao Epilog, bila je ta da sam ih dobro opisao na malo prostora. Zaista, niko od nas i ne zauzima više od malo prostora.

Ovaj roman je i svojevrsno pozivanje čitaoca na otkrivanje tajni, a nema ništa bolje čuvano od njih. Vječno je pitanje i radoznalost čitatelja da li se u stvarnosti desilo baš onako kako je u knjizi opisano. To je mjesto gdje autor oklijeva s odgovorom; on zna da bi čitalac najviše volio da čuje da je bilo baš tako kako je napisano, jer s tim uvjerenjem najbolje je da započne čitanje knjige. Kada kažete da ste nešto izmislili i da je to samo vaša mašta, čitateljeva znatiželja vidno ispuše. Dakako, znam za „podlo dejstvo biografije (Sartr)“ , na mnogim mjestima donosim je neiskrivljenu i tačnu kao pečat toliko jak da se vidi kroz sve papire na kojima se piše, od prve do posljednje stranice. Progledavanje tog pečata kroz stranice, i jeste jedna od definicija književnosti.  


Autor


Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku