„Čudo u ulici Omera Maslića“, Jasmin Agić

Čemu knjiga priča

Pisanje priča je mukotrpna avantura u kojoj se radost i tuga ciklično smjenjuju ovisno od toga koliko se samokritičnom čitalačkom glasu, koji leži u svakom pripovjedaču, dopadne ono što je napisao. Ako taj hiroviti i nabusiti glas slijedi još i neke estetske ili poetske proklamacije, onda je sam pripovjedač najveći kritičar sopstvenog djela. Jer on bolje od svih zna koliko su pripovijesti koje je ispripovijedao realizirane onako kako ih je, u svojoj spisateljskoj podsvijesti, zamislio. Nije tajna da je ushit uspješno napisanom pričom ravna deliriju, kao što ne smije biti skriveno razočarenje kada pripovjedač shvati kako se pripovijest koju čita uopće ne podudara s onom koju je zamislio. Ako smo ustvrdili da je pisanje avantura, onda smo dužni i reći da je to borba, vječna borba pripovjedačevog spisateljskog talenta s vlastitiim čitalačkim glasom u kojem se talent nepovratno troši u pokušajima da ispiše savršenu stranicu teksta, a čitalački glas s vremenom postaje uobraženiji i zahtjevniji.

Knjiga priča koju držiš u rukama, dragi čitaoče, proizvod je mnogo spisateljskog rada, mnogo spisateljske muke i sasvim malo spisateljske radosti, ali ipak dovoljno da nastavim ispisivati bijele hartije papira, makar sada dobro znao da će moj čitalački glas kuditi moju prozu i činiti me tužnim i nesretnim. Većina priča iz ove zbirke nastala je iz potrebe da se na jedan kompleksniji i demokratičniji način prodiskutuje sa čitalačkom literaturom i da se pokuša uspostaviti dijalog s knjigama i piscima kojima se intimno divim.

Dragi čitaoče, nadam se da će ti priče koje su ispred tebe donositi samo radost, a nikako tugu i nadam se da će tvoj čitalački sud biti barem malo manje oštar i nepopustljiv nego je to moj vlastiti.

Autor