„Čudo u ulici Omera Maslića“, Jasmin Agić
Čemu knjiga priča
Pisanje
priča je mukotrpna avantura u kojoj se radost i tuga ciklično smjenjuju ovisno
od toga koliko se samokritičnom čitalačkom glasu, koji leži u svakom
pripovjedaču, dopadne ono što je napisao. Ako taj hiroviti i nabusiti glas
slijedi još i neke estetske ili poetske proklamacije, onda je sam pripovjedač
najveći kritičar sopstvenog djela. Jer on bolje od svih zna koliko su
pripovijesti koje je ispripovijedao realizirane onako kako ih je, u svojoj
spisateljskoj podsvijesti, zamislio. Nije tajna da je ushit uspješno napisanom
pričom ravna deliriju, kao što ne smije biti skriveno razočarenje kada
pripovjedač shvati kako se pripovijest koju čita uopće ne podudara s onom koju
je zamislio. Ako smo ustvrdili da je pisanje avantura, onda smo dužni i reći da
je to borba, vječna borba pripovjedačevog spisateljskog talenta s vlastitiim
čitalačkim glasom u kojem se talent nepovratno troši u pokušajima da ispiše
savršenu stranicu teksta, a čitalački glas s vremenom postaje uobraženiji i
zahtjevniji.
Knjiga
priča koju držiš u rukama, dragi čitaoče, proizvod je mnogo spisateljskog rada,
mnogo spisateljske muke i sasvim malo spisateljske radosti, ali ipak dovoljno
da nastavim ispisivati bijele hartije papira, makar sada dobro znao da će moj
čitalački glas kuditi moju prozu i činiti me tužnim i nesretnim. Većina priča
iz ove zbirke nastala je iz potrebe da se na jedan kompleksniji i
demokratičniji način prodiskutuje sa čitalačkom literaturom i da se pokuša
uspostaviti dijalog s knjigama i piscima kojima se intimno divim.
Dragi čitaoče, nadam se da će ti priče koje su ispred tebe donositi samo radost, a nikako tugu i nadam se da će tvoj čitalački sud biti barem malo manje oštar i nepopustljiv nego je to moj vlastiti.
Autor