New

Iskreni čitatelji su važni, oni knjigu održavaju na životu

Razgovarao: Matej Vrebac


Meho je prvi put objavljen 2019. u izdanju V.B.Z.-a, potom 2020. u Srbiju u izdanju Faktuma, a na ovogodišnjem Bookstanu će se desiti promocija bosanskohercegovačkog izdanja izdavačke kuće Buybook. Šta osjećate povodom objavljivanja bosanskohercegovačkog izdanja, veselite li se? 


Naravno, veselim se, uvijek je lijepo kad knjiga izlazi. Međutim, već su skoro dvije godine prošle od kada je taj roman prvi put objavljen i ja sam se od njega na neki način udaljio. Prilikom rada na ovom izdanju - ponovo smo se zbližili. Ponovo sam taj tekst čitao svjestan mogućnosti da bih u njemu mogao nešto mijenjati - što je, nakon svega, vrlo čudan osjećaj. Važno mi je da je knjiga od sada dostupna na tržištu u BiH i drago mi je da će - uprkos svemu - doći i do ovdašnjih čitatelja.


Kritika već prepoznaje Vaš izraz te stil rečenice određuje pridjevom „kaplanovskim. Vjerojatno je to zbog izrazite doze poetičnost u ovom romanu te autentičnom jeziku ljudi Dubravske visoravni. Kako je tekao proces pisanja i koliko je zapravo bitno to lirsko brušenje jezika za Vas čak i kada pišete prozu?


Granice između poezije i proze ne bi trebale biti stroge. Dobro je da se te dvije forme isprepliću. Meni je jezik važan pa onda na njemu i radim. Ja pomalo vjerujem u onu priču o prvoj rečenici iz koje - ako je prava - izađu i sve ostale… Tako je nekako nastajao i Meho s tim da sam na toj prozi radio kroz nekoliko faza.

Josip Mlakić u svojoj kritici na Vaš roman uočava da on „otvarasvijet muslimanskih kuća i prikazuje njihovu intimu te svakodnevnice. Rekao bih da prije svega


Meho pripovijeda svijet malih, običnih ljudi velikog srca poratne BiH. U čemu se ogleda veličina toga malog, običnog svijeta prikazanog u Mehi i Dubravskim pričama?


Pa možda baš u njegovoj običnosti koja je podcijenjena. Bojim se da smo postali slijepi od viška znanja. Semezdin Mehmedinović se tačno izrazio kad je pišući o Dubravskim pričama rekao da je tu riječ o današnjem svijetu oslobođenom tremora “savremenosti” - da te priče opisuju kako izgleda “djetinjstvo svijeta”.


Iako se u romanu obrađuju i „teške teme: gubitci, preživljavanje u (post)trazicije, ratne traume i sl., čini se da je u njemu bitnu ulogu igra i humor, ili griješim?


Neki čitatelji kažu da su im moje proze tužne, neki opet kažu da ih ponekad, neki detalj, nasmije.  Meni je o tome teško suditi - ali znam da taj roman nisam pisao s namjerom da bude ni ovakav ni onakav. Sve što se desilo - desilo se mimo moje volje.


Kako ste zadovoljni kritikama, zapravo kako čitateljski puk reagira na Mehu?


Pa jako sam zadovoljan čitanjima tog romana, reakcije su više nego pozitivne i to me, naravno, veseli. Nažalost, mnogo se o knjigama danas priča, a da ih se i ne pročita. Puno je onih kojima je književnost tek imidž, tako da se ne treba previše uzrujavati…  Iskreni čitatelji su važni, oni knjigu održavaju na životu.


Šta Almin Kaplan trenutno čita, čime se interesuje? Priprema li nam možda nešto novo?


Trenutno čitam čudesnog Vitomira Lukića i čudim se kako su ga uspjeli gurnuti u kraj. Osim toga, završavam novi roman.

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku