Izvještaj s događaja: Refik Ličina, "Listopadi"

PIŠE: Elvin Dervić

Razgovor o voćkama i apatridima

U atrijumu knjižare Buybook na trećem danu festivala Bookstan, održana je promocija autobiografskog dnevnika Listopadi, autora Refika Ličine. Semezdin Mehemedinović je u svom prikazu za izdavača (Buybook, 2024) ovu knjigu nazvao memorijom našeg svijeta rasutog po kontinentima.

Mile Stojić, bosanskohercegovački pjesnik i novinar, započeo je razgovor sa autorom pročitavši stihove Saarikoskog sa prve stranice Listopada i tako nagovijestio da će se sadržaj ovog dijaloga jako oslanjati na biljke i prirodu. Svjestan toga da dnevnik nije najpopularnija forma, kako među piscima tako i među čitaocima, i da prema njemu postoji određena doza animoziteta, napominjajući da ga je i sam Ivo Andrić prezirao zbog opasnosti da pisci u njemu veličaju sami sebe, pitao je Ličinu zašto se odlučio za ovu formu.

“Iako je ovo dnevnik, govorim o mnogim drugim stvarima, od izbjeglica iz Aušvica do voćaka koje su također apatridi. To je poveznica između svih ovih stvari”, kaže Ličina.

Refik Ličina rođen je u Crnoj Gori, ali od 1994. godine živi u Švedskoj. Upravo zbog toga se ovoj knjizi pojavljuju listopadi kao ključni simbol koji, pored toga što nas svakodnevno podjeća na prolaznost vremena, otvara portal u djetinjstvo provedeno na selu i evocira uspomene na domovinu i neki bezbrižniji životni period.

“Lakše se srodim sa sortama koje dolaze odnekud jer sam i ja isto tako došao”, kaže autor, potencirajući vezu između voćaka i izbjeglica u svom djelu. Ova fasciniranost biljakama skoro da ukazuje na jednu dozu ljubomore autora prema njihovoj ukorijenjenosti i prilagodljivosti. U drugu ruku, on kaže kako uživa provoditi vrijeme okružen njima jer mu stvaraju istinski osjećaj pripadnosti u stranoj zemlji. “Kad god vidim džanariku, obradujem se”, dodaje on.

Uz njihovu simboličku i nostalgičku ulogu, Ličina kaže kako se isto tako interesuje za narodne legende o biljkama kao što su kopriva i kleka. Zanimaju ga razna uvjerenja koja se vežu za njih pa i poređenju tih uvjerenja među kulturama.

Pored toga, Stojić i Ličina razgovarali su o tranformaciji književnih alata od papira i olovke do laptopa, kao i o njegovim odličnim prevodima švedske poezije na naš jezik i pisanju na stranom jeziku. “Ne čujem taj jezik i nikad nisam osjetio želju da pišem na švedskom, a dok pišem na našem (jeziku) desi se da se u toku pisanja riječ izmisli, sama dođe na svoje mjesto”, dodaje Ličina.

Listopadi je odličan prijedlog za čitaoce koji uživaju u poetičnom stilu, sporom protoku vremena, sjeti i emotivnoj obojenosti izgubljenog vremena.

 Fotografija (c) Milomir Kovačević Strašni