Izvještaj s događaja: Drago Glamuzina, "Noćni portir"
PIŠE: Marija Skočibušić
Par minuta do 16 sati. Radoznala publika fino je popunila prostor unutrašnjeg vrta knjižare Buybook. Već srčem talog, zadnje što je preostalo od tame prijatne popodnevne kafice. Nestrpljiva sam. Gdje su autor i moderator? Pogled mi zakriva tuđa glava. Izmigoljim se udesno, pogrbim leđa, prebacim desnu preko lijeve noge, podbočim na desnu ruku i uzbuđeno kimnem – e, sada je sve spremno za početak razgovora o knjizi Noćni portir Drage Glamuzine.
Nakon pisanja tijekom zime i proljeća 2022. godine, knjiga i njezin autor konačno su izašli na svjetlo dana. Razlog tomu je program drugog dana devetog međunarodnog festivala književnosti Bookstan, u sklopu kojeg se već tradicionalno predstavljaju knjige iz Buybookove edicije "Dnevnik" urednika Semezdina Mehmedinovića. Glamuzina je, kaže, isprva nevoljko prihvatio Mehmedinovićev poziv, ali, čitajući prethodno objavljene dnevnike, ipak je na površinu izašao entuzijazam. Odlučio je sjesti za tipkovnicu, za vrijeme pisanja obaviti se mračnim glasom kanadske kantautorice Michelle Gurevich i baciti se na posao tijekom noćnih sati.
Krajišnik, u čijim se rukama nalazi moderatorska palica, primjećuje načine na koje je autor uspio izaći na kraj sa zadanim postavkama dnevnika u svojem prepoznatljivom (romanesknom) stilu, tako dojmljivo šireći granice žanra. Pritom je ostao vjeran temama zapetljanih romantičnih i nježnih obiteljskih odnosa, uvlačeći u tkanje teksta i zaokupljenost ljubavi prema čitanju i pisanju. Glamuzina zadovoljno kima na zamijećeno i smješka se prema publici, jednostavno pojašnjavajući: ”Mislim da bi ljudi trebali pisati o stvarima koje su im važne.”
Zanimljivo je da se na par mjesta u knjizi pripovjedač suočava i sa samim okvirom zadanog žanra, pa Glamuzina priznaje da je odustao od uvriježenog stava kako bi dnevnički zapisi trebali biti vjerni životu, radije usmjeravajući pažnju da proizvede dobru knjigu. U skladu s time, ni fotografije iz privatne arhive autora, koje su umetnute u tekst, nisu nastale neplanirano, već s dobro promišljenim ciljem. Svi u publici plješćemo. Ma šta će nam istina, daj nam dobru priču! Na kraju krajeva granice postoje s vrlo dobrim razlogom – da bi se mogle kršiti.
Fotografija (c) Milomir Kovačević Strašni