> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://bookstan.ba/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# U sjeni sevdaha
- URL: https://bookstan.ba/radionica/radionica-99/
- Published: 2025-07-10T12:00:00.000Z
- Updated: 2026-05-08T14:17:29.000Z
- Author: Bookstan Festival
- Tags: Radionica, #Import 2026-05-15 16:06

##### PIŠE: Kristina Knezović, polaznica 10\. Bookstanove radionice za mlade književne kritičar(k)e

Aleksandar Hemon, u svom najnovijem romanu [*Bejturan i ruža*](https://buybook.ba/proizvod/bejturan-i-ruza-5969?ref=bookstan.ba), nastoji pomiriti naizgled međusobno isključive poetičke tendencije, ispreplićući svoje opsesivne teme izbjeglištva i rata sa simboličnošću i muzikalnošću lirskog izraza. Simboličnost i muzikalnost se u romanu manifestiraju u motivu sevdaha, vodećeg motiva romana koji prodire u više slojeva teksta. Vodeći motiv oblikuje atmosferu romana sve do posljednje stranice, u jeziku postižući melodičnost koja gotovo da se može osluhnuti. Na tematskom planu, on se ostvaruje u posve netradicionalnom obliku, usprkos tome zadržavajući vlastitu tradicionalnu simboliku, koja zbog nesvakidašnjeg konteksta lakše postiže „nov“ utisak u čitaočevoj recepciji. Sevdah postaje posrednik u homoerotskom odnosu glavnih junaka Pinte i Osmana, koji sevdahom govore ono što u njihovom društveno-historijskom kontekstu mora ostati prešućeno. Oni ne samo da komuniciraju sevdalinkom „Bejturan se uz ružu savija, vilu ljubi Đerzelez Alija“, već bejturan i ruža postaju simboli likova Pinte i Osmana. 

Sevdah, u ovom interpretativnom ključu, predstavlja okosnicu romana, čineći Hemonovo djelo *queer* ljubavnim romanom, svojom bogatom asocijativnošću nadglašavajući glas kritike naspram historijske i društvene stvarnosti, koji sudeći po potrctavanju marginalizovanosti situacija i likova sižea, pretenduje da bude jasnije artikulisan. Glas kritike naspram stvarnosti ostaje u sjeni ljubavne fikcije, ali se na drugom mjestu afirmiše, stupajući na svjetlo kao glavna nit vodilja u adaptaciji romana, predstavi „Svijet i sve u njemu“. Propitivanje uloge pojedinca u kontekstu kolektiviteta i historije istaknuto je izvedbenim postupcima poput raspodjele uloga. Naime, gotovo svaki glumac tokom izvedbe utjelovljuje čak i do tri lika. Glumac, utjelovljenjem različitih karaktera, u relativno malom vremenskom rasponu, naglašava svojom izvedbom ništavnost karaktera koji se smjenjuju, ističući njihovu nebitnost u širem okviru priče samom svojom pojavnošću. Time se uspješno kolektivizuju sudbine malih ljudi koje bivaju progutane u velikom narativu historije. U izvedbi se kolektivizuju sudbine likova, progutane velikim narativom historije, prikazujući apsurdnost narativa historije i njegove cikličnosti, postavljanjem scene u kružnoj formi.

Iako izvedbenim postupcima i atmosferom koju stvaraju adaptacija opravdava naslov „Svijet i sve u njemu“, bosanski prevod romana *The world and All That It Holds* – *Bejturan i ruža* poetičnije sažima srž njegove priče.

Likovi ovog svijeta svoje utočište mogu pronaći jedino u sjeni sevdaha. Sevdah, poezija koja obitava unutar historijske fikcije, čuva sjećanje na svijet koji su likovi poznavali prije atentata u Sarajevu. Tradicija sevdaha postaje jedini svjedok njihovih identiteta, marginalizovanih i dovedenih na rub egzistencije događajima van njihove moći djelovanja. Tako su vodećim motivom romana prožeti stubovi ove priče – ljubav i identitet, pitanje njihovog prožimanja i opstanka u ratu, izbjeglištvu i smrti.

Tame rata, izbjeglištva i smrti ne mogu nadjačati svjetlo tradicije i poezije, pod čijom se sjenkom ljubav i identitet spasavaju od *la gran eskuridad*.

Smrću se ne poentira priča romana, iako je sižejno uronjena u njeno pitanje, biva pobijeđena sevdahom koji do kraja ostaje pokretačka sila narativa, bivajući za Osmana i Pintu ono što književnost jeste stvarnim ljudima – utočište u čijoj sjeni njihov glas ne mora biti zaboravljen.