New

Izvještaj sa događaja // "Adolfove uši", Marko Pogačar

Marko Pogačar: Adolfove uši

s autorom razgovara: Kruno Lokotar

Buybook, Radićeva 4, petak, 8. srpnja u 16:00


Unatoč nagloj i iznenadnoj hladnoći, bogat i zanimljiv program trećega dana sedmoga međunarodnog festivala književnosti Bookstan u popodnevnim je satima privukao izuzetno brojnu publiku u unutrašnji vrt knjižare Buybook. Jedan od najvažnijih razloga tomu je bilo predstavljanje tek iz tiska izišloga dnevnika Marka Pogačara Adolfove uši. Nakon kišnoga prijepodneva dobili smo priliku od poznatoga i višestruko prevođenoga splitskog autora koji vrlo vješto pliva u ovome zajedničkom (post)jugoslavenskome književnom polju doživjeti i nešto potpuno novo, naime, dosad se okušao u doista mnogo književnih rodova i vrsti – pisao je i poeziju, esejistiku, prozu, putopise i književnu kritiku, ali još nijednom dnevnik s unaprijed definiranom intencijom za objavu. Ovaj je pandemijski dnevnik dio edicije Dnevnik urednika Semezdina Mehmedinovića, baš poput dosad objavljenih dnevnika Lane Bastašić, Almina Kaplana te Selvedina Avdića. 

S autorom je razgovarao jedan od najpoznatijih hrvatskih urednika Kruno Lokotar, a razgovor su obilježili izuzetno prijateljska atmosfera, opuštenost te Pogačarevo čitanje iz dnevnika. Onaj tko poznaje Marka Pogačara, zna da mu život obilježavaju rezidencije i brojna putovanja, a tako nas je i u ovome djelu odveo u Berlin. Bez nadnevaka, brojeći dane i nepravocrtnim popisivanjem  događaja pokušao je simbolizirati pandemijsku svakodnevicu uslijed koje su svi izgubili pojam o danima i vremenu. Autoru je po prvi put nakon petnaest godina život postao prikovan uz jedno mjesto. Uz imaginarnoga zeca Adolfa, šetnje ulicama, prisustvo djevojke Dore koja se pojavljuje uz citate iz Kafkinih dnevnika te tumaranje kroz parkove i muzeje, posebno su mjesto zauzela i groblja koja su u Berlinu postala okupljališta ljudi. Za nas potpuno neobično, ali nas ta okruženost mrtvima upućuje na užas vječnoga života više nego na strahotu smrti. Reminiscencije na gradove u kojima je nekada živio, poetičnost i putopisni elementi snažno obilježavaju ovaj smrću prožet i smrću zaokružen dnevnik.


Petra Amalia Bachmann

FOTO: Vanja Čerimagić

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku