New

Izvještaj sa događaja // Marijana Čanak: “Volela bih da je fokus isključivo na tekstu i da je apsolutno nebitno da li je neko delo napisao muškarac ili žena”

Šta nas to sve koči i zarobljava? Šta određuje naše lične živote? Kakvu ulogu u svemu tome igra književnost? Neke odgovore na ova pitanja nudi nam debitantski roman Novosađanke Marijane Čanak – Klara, Klarisa

Treća promocija Sedmog međunarodnog festivala književnosti Bookstan bila je posvećena romanu Klara, Klarisa Marijane Čanak, kojeg je ove godine objavila izdavačka kuća Buybook, a razgovor sa autoricom vodila je književna, filmska te pozorišna kritičarka Ivana Golijanin.


Pored pisanja proze, za šta je ranije višestruko nagrađivana, Marijana se bavi i regresoterapijom – vrstom terapije koja se posebno fokusira na prošle događaje i na to kako oni utiču na način na koji se ponašamo u sadašnjosti. Naročito ju zanimaju pitanje roda, položaj pojedinca/ke u odnosima i njihovi unutrašnji procesi. Stoga, nimalo ne čudi da se ovaj roman bavi odnosima koje glavna junakinja Klara ima sa svojom majkom, bratom blizancem, njenim odnosom prema materinstvu i vlastitoj djeci, prijateljicama, razarajućim ljubavnicima, toksičnim partnerom… No, ono što autorica izdvaja kao suštinsko pitanje ovog romana je Klarin odnos prema samoj sebi.


Kako kaže autorica: “Svi smo mi rezultat naše prošlosti, ali se trebamo usuditi i osloboditi.”

Predstavljačica je naglasila kako se veliki dio romana bavi Klarinim bratom Klausom, te da se oni mogu posmatrati kao antipodni likovi. Autorica je naglasila kako joj je bilo zanimljivo istraživati kako će dva lika, od kojih je jedan muški a drugi ženski razvijati s obzirom na njihovo identično polazište – kao blizanci dijele genetiku, porodični kontekst, ambijent, slične izazove odrastanja. Ovaj roman je pisan iz njihovih glasova, te je veoma zanimljivo posmatrati koliko su se njih dvoje, uprkos identičnim mogućnostima različito razvili i kakav je njihov međusobni odnos. Ipak, to je samo jedna od tema koju ovaj roman otvara, i prema dosadašnjim reakcijama, autorica stiče dojam da bi se o onome čime se ovaj roman suštinski bavi ne može svesti na samo jednu temu, te da bi svaki čitalac imao drugačije čitanje, kao i to da bi se o svim različitim čitanjima moglo govoriti i nekoliko dana.


Tokom predstavljanja, spisateljica i njena predstavljačica dotakle su se i citata suvremenih autorica kojima su poglavlja ovog romana odvojena, a kako se roman velikim dijelom bavi rodnim pitanjima, nametnula se i tema “ženskog pisma”. Čanak je naglasila opasnosti kategoriziranja književnosti koju pišu žene kao “ženske”. 


“Ako toliko naglašavamo i podcrtavamo to da je tekst potpisala žena to samo znači da mi kao društvo ne vrednujemo žensko iskustvo kao uopće ljudsko”, navela je autorica.


Aldin Karahasanović

FOTO: Vanja Čerimagić

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku