New

Otrgnuti fragmenti apatične svakodnevice


Selvedin Avdić, Mali smakovi, Sarajevo/Zagreb, Buybook, 2022.


Piše: Petra A. Bachmann


Od Početka do Kraja ovaj dnevnik satkan je od mnogo malih smakova, malih gubitaka, ali najviše iskrenosti te poprilične doze apatije i melankolije tipične za razdoblje u kojemu je nastao. Selvedin Avdić nam je odškrinuo vrata u svoju intimu. 

Iako dnevnici nisu zasebna književna vrsta, a neki ih teoretičari čak smatraju i podvrstom autobiografije, jasno je da se tendencija pisanja dnevnika javlja kroz cijelu književnu povijest. No mijenjala se inicijalna intencionalnost tih tekstova za objavu, što je pak uvelike utjecalo i na njihov jezik i na formu. Suvremeni dnevnici pisani za objavu tako zasigurno ne izgledaju poput onih iz devetnaestoga stoljeća. Pa ipak, svaki dnevnik je i danas neminovno karakteriziran opisom stvarnih činjenica i pisan je u prvome licu iz subjektivne perspektive autora. Dnevnik čitatelju uvijek otvori sliku o autoru, a to nam pružaju i dnevnici iz edicije Dnevnik urednika Semezdina Mehmedinovića. 

U pandemijskom razdoblju, kada je poetičnost gotovo posve prestala i iščezla iz naših života i okoline, bosanskohercegovački spisatelj Selvedin Avdić nakon zbirke proznih fragmenata Autobusne bilješke objavljuje upravo knjigu dnevničkih zapisa unutar spomenute edicije. Ovaj put, autor čitatelja smješta iza kulisa umjesto u publiku. Čitatelj dobiva priliku za šetnju autorovim mislima, za uranjanje u autorovu svijest, savjest i intimu. Avdić nam, unatoč prvotnom opiranju prema pisanju dnevnika, otkriva kako se sve zaista desilo – što je i podnaslov Malih smakova. Zaključuje da se i dalje svega može sjećati na svoj način, naime, dnevnik ne može ugroziti sjećanja jer je on per se sastavljen samo od otkinutih komadića. A otkidanjem tih komadića nastao je vrlo spretno izveden i zaokružen žanrovski hibrid, izuzetno čitak i fluidan tekst jasno istaknutoga početka i kraja između kojih su neredovito vođene bilješke. Pjesnički spojeni prozni fragmenti, kratki eseji, pokoja pjesma, filozofske zabilješke, putopisne crtice i skice uklopljene su u cjelinu koja bespogovorno kao takva i funkcionira – mozaično. Autor je u ovome mentalnome kolažu svoje šetnje Zenicom, poglede kroz prozore i u prostore, na zgrade, znakove i životinje dokumentirao i nizom tekstu pridruženih vlastitih amaterskih fotografija koje se vrlo čvrsto podudaraju s tekstom i time se knjiga prema čitatelju otvara na više načina te budi i više osjetila. Spomenuto pridonosi i intencionalno visokoj fragmentarnosti djela – prikazu asocijativnoga niza komadića života kroz subjektivnu prizmu autora na pandemijsku svakodnevicu koja priziva i brojne reminiscencije, posebice na rat. Da, piše Avdić: ,,Ponovo se pominje rat. Oni koji to najčešće rade naglašavaju da se neće ponoviti, ali ne objašnjavaju zašto ga onda pominju.” Izuzev gotovo lajtmotivske uloge rata i sveprisutnost smrti, djelo mnogočime podsjeća na Berlin suvremenoga slovenskoga pisca Aleša Štegera, unatoč tomu što ovdje nema putopisnih elemenata, osim fragmentarno i u natruhama, ali zato Avdićev obiluje motivom potrage i snalaženja, no ne u novome toposu, nego u novonastaloj situaciji u svijetu u kojoj su nam stanovi jedini preostali ,,slobodni teritoriji”. Dva spomenuta djela najviše nalikuju strukturom, metaforičkim, metonimijskim te simboličkim naslovima fragmenata, komplementarnim fotografijama, ali ponajviše ipak tihim i povremeno eksplicitnijim i glasnijim dijalozima s piscima te brojnim reminiscencijama. 

Uz doista mnogo spomena Avdiću dragih pisaca i njihovih djela te čak i pozamašnoga  broja citata i intertekstualnih referenci, autor se često prisjeća prijatelja te spominje članove obitelji, a oveće dijelove posvećuje upravo politici, vijestima te općim društvenim pitanjima poput, očigledno mu vrlo važne teme, radništva. Koristi i elemente pop-kulture pa osim kiše, praznine i plača čitajući ove retke u glavi nam može zasvirati punk-bend iz podruma ili pjesma Scar Tissue, Drift Away i mnoge druge. Naravno, Avdiću su mnogi pisci ujedno i prijatelji pa su tako zasluženo dobili svoj fragment. Tako recimo Darko Cvijetić u Zagrebu kupuje jedan Avdićev roman i nosi ga u knjižnicu u Prijedoru kako bi ga što više ljudi pročitalo. Takve su epizode među onim neopterećenima i izdvajaju se iz sivila. No u dnevniku je popisano mnogo umrlih, a autor je i sam pretrpio osobne gubitke poput gubitka oca kojemu je pred završetak posvetio nekoliko fragmenata. Kako se približavao Kraj ovih zapisa, tako se približavao i kraj očeva života – vjerojatno najveći od smakova.

Gotovo punih godinu dana, ali zapravo i mnogo duže u samo jednome dnevniku. Nesustavno i neredovito otkinuti komadići života popraćeni fotografijama iz vlastite zbirke oslikavaju bujice misli, ali i praznine te epizode koje poput kamenčića u mozaiku stvaraju sliku jednoga život. Poneki zapisi i crtice sežu i dalje od ovoga trenutka sada, slijede tok svijesti u minula vremena prateći nama nevidljive niti vodilje, a takvi fragmenti otkrivaju da se Selvedin Avdić ne boji sezati u prošlost, dok okidači često u ovome formatu ostaju zanemareni – naime, čitatelj nema sveobuhvatan pogled. Od Početka do Kraja ovaj je dnevnik satkan od mnogo malih smakova, malih gubitaka, ali najviše iskrenosti te poprilične doze apatije i melankolije tipične za razdoblje u kojemu je nastao. Odškrinuvši vrata u svoju intimu, Selvedin Avdić je potvrdio da doista ne živi ,,simbolički život”. Iako su mu tekstovi oduvijek lišeni bilo kakve pretencioznosti, ovim je djelom demistificirao svoju ulogu kao pisca. Bilježenjem je spasio događaje i ljude od zaborava, a misli i trenutke od prolaznosti – kako riječima, tako i fotografijama. Povremeni dašak melankolije, nostalgije ili pak sjete, a na trenutke i već spomenuti apatičan ton te neredovito zapisivanje logičan su (nus)produkt izvantekstualnih čimbenika i djeluju kao kontekstu i vremenu izuzetno podobna književna tehnika i kao najadekvatniji ton za takvu atipičnu svakodnevicu koju povremeno probije neki sretniji događaj ili pak potpuno poražavajući gubitak, smak. Avdićevi su Mali smakovi izuzetno intimno, ali istodobno i kolektivno te univerzalno djelo nabijeno istinom i stvarnošću.

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku