New

Robovlasništvo slobode

Simone de Beauvoir, Tuđa krv, prevela Tea Mijan, Sarajevo: Buybook, 2021.

Novo izdanje Tuđe krvi Simone de Beauvoir stiglo je u pravom trenutku pandemijom uzrokovanih moralnih komešanja i pitanja: Kakvim smo to vrijednostima privrženi i kakvom konceptu slobode robujemo? Koliko brzo možemo zaboraviti tuđu bol i tuđu krv?

Piše: Lamija Milišić


Gotovo pred kraj svog života, u intervjuu za Yale French Studies, Simone de Beauvoir istakla je u kolikoj su mjeri francuski pokret otpora, oslobođenje od nacizma, rat u Alžiru i drugi historijski događaji obilježili kako njen, tako i život njene generacije: "To je ono što je obilježilo naše bitne životne epohe; historijski događaji, historijska uključenost pojedinca u događaje širokih razmjera. To je mnogo bitnije od bilo koje druge razlike." Dakle, može se reći da pojedinac iznutra počinje propitivati i poprimati (gotovo invazivno) druga značenja sebe, a uslijed promjene društvene ideologije izvana. To je, između ostalog, brutalno saznanje o vrijednosnoj relativnosti vlastitih činova, time i identiteta.

Temom uloge pojedinca u historijskim mijenama bavi se nekolicina književnih djela ove francuske književnice, filozofkinje, političke aktivistkinje i feministkinje. Roman takovrsne tematike, pod naslovom Tuđa krv, nedavno je objavljen u ediciji IK Buybook "Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga". Djelo je s francuskog prevela Tea Mijan. Ovom novom izdanju prethodi ono sarajevske Svjetlosti iz 1989. godine, kada su Tuđu krv preveli Vesna Kreho i Nikola Kovač.


Bačenost u rat

Tuđa krv u originalu je objavljena 1945. godine. Ovaj roman s tezom teoretičari često povezuju sa esejom De Beauvoir Etika ambigviteta iz 1947. godine, a u junakinji Hélène Bertrand anticipiraju teoriju iznijetu u kultnom Drugom spolu (1949). Fraza tuđa krv, u kontekstu Drugog svjetskog rata i utjecaja historije na pojedinačne ljudske živote, naslućuje pitanje: Da li je prolijevanje tuđe krvi opravdano sredstvo s obzirom na namjeravani cilj? Da li je, i u kom kontekstu (možda trenutne pandemije?), etično sebe i druge ljude svesti na sredstvo radi nekog budućeg, općeg dobra?

Jedan od glavnih junaka Tuđe krvi je Jean Blomart, sin buržuja koji se odriče nasljedstva i priklanja radničkoj klasi, iz ubjeđenja da će u novostečenoj samostalnosti i samodostatnosti ostvariti slobodu, te da će tu slobodu zaštititi prkosnom pasivnošću u ratnom vihoru. Roman je ispripovijedan retrospektivno, iz vizure Jeana koji bdije nad skoro preminulom Hélène. Kao oličenje neovisnosti, Hélène na početku rata biva pasivna posmatračica, nadajući se da će tako održati "čistu slobodu" koju za sebe priželjkuje. Njena pasivnost je inertno stanje, proisteklo iz rezigniranosti zbog nesretne ljubavi i manjka interesa za sve ono u čemu ne vidi kratkoročnu, ličnu korist. U času kada osjeti odgovornost za svoja djela i druge ljude, ona se ipak odlučuje na političku akciju.

Iz perspektive ovo dvoje likova, u poglavljima koja slijede otkrivamo historiju njihovog odnosa, kao i odnosa sa preostalim pripadnicima pokreta otpora, koje će ubrzo iznenaditi nacistička okupacija. Jeanov i Hélènin idealistički koncept slobode naravno nije eksplicitno iskazan, već ga De Beauvoir gradi kroz niz svrsishodno biranih scena, replika, unutarnjih monologa i javnih akcija – a koji čine konstelaciju tih književnih likova zavisnu o autoričinom filozofskom konceptu etike ambigviteta. Ta zavisnost ipak ne znači oskudnost likova i podređenost bilo kakvoj agendi romana. Istina, filozofska teza rukovodi ritmom radnje, fokalizacijom i odabirom situacija u kojima se otkriva duševno stanje likova, ali oni su puno više od činilaca argumenata za etičku diskusiju.

Kako je primijetila Eleanore Holveck, Tuđa krv razvija se oko sučelja troje likova: Jeana, Hélène i Paula. Paul je na početku romana Hélènin zaručnik; on je komunist, čiji sistem vrijednosti s lakoćom sve ljude svodi na pripadajuću ekonomsku klasu. Paul voli Hélène, ali je (kao i samog sebe) smatra zamjenjivom. Za njega nema sumnje da je etički opravdano ljude tretirati kao sredstva, instrumente u masivnom mehanizmu historije. Jean je Paulov oponent na dva nivoa radnje romana. S jedne strane, Jean je razlog zbog kog će Hélène raskinuti s Paulom. To je nivo pojedinačnih  života i interesa likova. S druge strane, Jeanu je lična sloboda ideal koji valja nastojati održati uslijed prijetećih životnih nedaća ("Priželjkivao sam da čitav ljudski život bude oličenje čiste, transparentne slobode"); Paulu je njegova sloboda instrument sticanja kolektivne slobode i nema potrebe štititi je. To je nivo u kom Tuđa krv postaje samosvjestan narativ, zrcaleći individualnu i kolektivnu historiju, praksu i ideal, ljubav i politiku. Holveck napominje da Hélène pomiruje Jeanovu i Paulovu poziciju svojim slobodnim izborom za političku akciju. Analogno tome, na ličnom nivou, ona pomiruje Paulov i Jeanov odnos izabirući i voleći isključivo Jeana.  Tuđa krv vjerovatno će privući raznoliko čitateljstvo na nivou individualne historije likova, kojom narativ pokazuje neizvjesnost njihovog usuda i vlastitog filozofskog svjetonazora. Roman postavlja etičko pitanje, a ne tvrdnju. U zapitanosti je sklad filozofije i književnosti.

U oba slučaja, Hélènina sloboda proističe iz zavisnosti o drugima, kako to opisuje Holveck. U sceni u kojoj se pokušava vratiti u Pariz, ulaz u već pun vagon joj priječi njemački oficir. U tom je trenutku djevojka iznutra vuče za rukav, govoreći oficiru da su sestre. Hélène tako dobija mjesto u vagonu. Dakle, autorica junakinju dovodi u paradoksalnu situaciju laganja radi sticanja slobode (nemoralom stiče moralan cilj). Ono što čini Tuđu krv sasvim prohodnim tekstom i za čitatelje koji ne poznaju njegovu filozofsku pozadinu pokazuje se na primjeru ove scene, koja budi empatiju prema junakinji, iz tragedije i paradoksa njenog usuda polučuje suštinu etičkog ambigviteta.


Paradoks djelovanja

Da bi osvijestila tu zavisnost o drugima i svela sebe na sredstvo tuđe slobode, Hélène zapravo mora artikulirati ono što će dvije godine nakon objavljivanja Tuđe krvi De Beauvoir u Etici ambigviteta nazvati paradoksom djelovanja. Paradoks se sastoji u tome što se tuđa sloboda može odbraniti jedino ako se druge ljude (vlasnike te slobode) svede na stvar/sredstvo, puku činjeničnost. 

Da li je Hélènin kobni usud moralno opravdan s obzirom na uspjeh političke akcije? U posljednjoj sceni romana dobijamo donekle potvrdan odgovor junaka Tuđe krvi. Hélène govori Jeanu da nije kriv za njenu smrt. Smrt za nju i ne znači žrtvu. Ona sebe prihvata kao sredstvo, ličnu slobodu sužava radi tuđe. Slobodu plaća slobodom – u tome je paradoks. Jeanu govori da je on samo kamen, činjenica u njenom životu. I njega svodi na sredstvo, a da bi ga oslobodila paralizirajućeg tereta odgovornosti za čovječanstvo.


Koliko košta sloboda?

Ratno stanje pokazuje se kao ekstremna situacija koja naizgled iziskuje ekstreman, crno-bijeli moral; junaci Tuđe krvi okreću se svojim životnim načelima, idealistički doživljavajući slobodu kao apsolutnu vrijednost. Jean i Hélène na koncu vjeruju u dobrotu svog čina, a taj sud se razlikuje od autoričinog: etički ambigvitet se konačno ne može prevazići. Može se vječito propitivati, kao što to čini Jean mišlju: "Šta da radimo ako privrženost vrijednostima u koje smo vjerovali vodi ka njihovoj propasti? Trebamo li postati robovima da bismo ostali slobodni, ubijati da bi nam ruke ostale čiste?"

Ovu moralnu dilemu možemo razumjeti i na pragu treće decenije 21. vijeka.  Obilježena raznim iskušenjima liberalizma, pandemija koronavirusa čini aktuelnim pitanja o granicama, odnosima i sudarima individualnih sloboda zarad kolektivnog blagostanja. Privrženost vrijednostima npr. slobode kretanja i okupljanja danas se pokazuje okoštalom, a pitanje odgovornosti za druge postaje svakodnevno važno. Štaviše, pitanje žrtve u antivakserskoj retorici je nedavno pomenuto potpuno izopačenim uspoređivanjem potvrda o vakcinisanju sa trakama sa žutom Davidovom zvijezdom.

Ovim romanom De Beauvoir pokazuje da samo kroz upornu svijest o paradoksu svakog našeg čina, te stalnim podsjećanjem na ironiju etičke ambivalentnosti, možemo steći parče slobode – plativši njegovu cijenu. U doba pandemije, nama je nužnost te "cijene" iz prve ruke donekle jasna, ali pomenute usporedbe o žrtvovanju ogoljuju današnji stav čovječanstva prema vrijednostima suživota i odgovornosti za druge, a pokazuju i koliko brzo možemo zaboraviti tuđu bol i tuđu krv. Novo izdanje Tuđe krvi stiglo je u pravom trenutku moralnih komešanja i pitanja: da li nam je sloboda toliko labilna da su pandemijske mjere zaštite jednake zatvaranju i svirepom umiranju u koncentracionom logoru? Kakvim smo to vrijednostima privrženi i kakvom konceptu slobode robujemo?


Bookstan on Air je realiziran uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri. 

Stranica nastala u okviru projekta "Digitalni Bookstan" uz podršku