Ferida Duraković

Ferida Duraković (1957) diplomirala je na Odsjeku za jugoslavenske književnosti i sh/hs jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1980. godine. Prvu zbirku poezije Bal pod maskama objavila 1977. i za nju dobila Nagradu Književne omladine Bosne i Hercegovine i Nagradu „Svjetlosti“ za najbolju prvu knjigu mladog autora. Objavila 25 knjiga različitih žanrova, između ostalih knjige poezije Mala noćna svjetiljka, Oči koje me gledaju, Srce tame, Kao kiša u japanskim filmovima, te knjigu kolumni i eseja Pokret otpora i knjigu proze/roman Ne lažem Tita mi. Piše i knjige za djecu: Još jedna bajka o ruži, Mikijeva i Amilina abeceda, Vjetrov prijatelj i dr. Prevodi s engleskog jezika. Objavila knjige izabranih pjesama u SAD, Bugarskoj, Italiji i Poljskoj, a knjigu proze u Srbiji. Pjesme su joj prevedene na četrdesetak jezika širom svijeta. Dobitnica je nagrada Fund for Free Expression USA 1993, Vasyl Stus Freedom-to-Write 1999, Nagrade BH Radija 1 za najbolju radio-igru 2015, te Nagrade za najbolju priču za djecu manifestacije "Ćopićevim stazama djetinjstva" 2018. godine. Biser International proglasio ju je Ženom godine 2008. Nominovana je za nagradu „Astrid Lindgren“ za Amilinu i Mikijevu abecedu 2012. Radila je kao profesorica maternjeg jezika po BiH, kao programska urednica u Domu mladih Skenderija, urednica i lektorica, a kao izvršna direktorica PEN Centra BiH od 1992. do 2013. godine, kad je umirovljena prije vremena. Živi s mužem, kćerkom i četiri mačke u Sarajevu.

Fotografija (c) Imrana Kapetanović, 2018. Crtež na fotografiji (c) Naida Čelik