Šest pitanja za autorice „Iznenađenja“

Memo živi u malom selu sa svojom bakom. Kako baka više ne vidi dobro i ne može se igrati s njim, Memo se često osjeća usamljenim. Jedne večeri on pronalazi usamljeno mače. Kako vrijeme prolazi, ono postaje sve veće i veće, sve dok jednog jutra Memo ne shvati da to nije mačka – to je lav! Memo mora smisliti plan kako bi lav sigurno stigao tamo gdje zaista pripada. Šta će biti s njegovim velikim, dlakavim prijateljem?

Funda Özlem Şeran, autorica za djecu i odrasle i Ezgi Keleş, ilustratorica knjiga za djecu, napisale su Iznenađenje, nezaboravnu priču o prijateljstvu, usamljenosti i otkrivanju sebe kroz druge. Buybookova urednica Ena Hasečić razgovarala je s njima o procesu pisanja i ilustriranja knjiga za najmlađe, temama kojima se bave, ali i dolasku u Sarajevo na Međunarodni festival književnosti kako bi u okviru Mladog kutka održale interaktivnu radionicu.

Koji su najveći izazovi i užici u pisanju i ilustriranju knjiga za najmlađe čitaoce?

Ezgi: Jednostavnost… Djeca razmišljaju jednostavno. Iskreno, čisto, neposredno. Kada odrastemo, izgubimo tu sposobnost. Bavimo se složenijim stvarima i u njima se izgubimo. Gubimo sposobnost da razmišljamo ili pronalazimo jednostavna rješenja, kao što to djeca čine. Spustiti se u njihov svijet, sagledati sve njihovim očima i umom – to je, mogu reći, ono što mi je najteže. Voljela bih da imam sačuvane tekstove koje sam pisala kada sam imala nekih devet godina. Zaista bih voljela da ih danas mogu pročitati.

Baviti se književnošću za djecu i moći na taj način doprinijeti djeci svoje zemlje za mene je poseban izvor zadovoljstva. Moj poziv je likovna umjetnost. Zato, kada pisanje bude završeno i kada dođe trenutak da sjednem za sto i crtam, osjećam posebno uzbuđenje. Kao kada poslije ručka čekaš desert. Naravno, ako voliš slatko. 

Funda: Po mom mišljenju, najveći izazov u pisanju knjiga za djecu je to što se moraš nositi s odraslima. Odrasli odlučuju šta djeca mogu, a šta ne mogu čitati, koje ilustracije mogu biti u knjizi, a koje ne – a ti odrasli najčešće nisu ni autor, ni ilustrator knjige. Vjerujem da bi nastajala mnogo ljepša i kvalitetnija djela kada bi umjetnik mogao ostati sam s djetetom, bez posrednika. Ali kada se u sve umiješaju upravni odbori, roditelji, školske uprave i slični faktori, to ograničava i umjetnost i dijete.

Osim toga, pisati priče za djecu za mene je jedan od najvećih životnih užitaka. Pokušati, makar nakratko, osjetiti i razmišljati kao dijete, prisjetiti se vlastitog djetinjstva i svega što sam tada proživljavala – to zaista blagotvorno djeluje na moju dušu. A posebno me raduje kad i djeca zavole priču koju sam napisala isto onoliko koliko i sam ja. Njihovi komentari me motivišu i daju mi inspiraciju.

Bavite se usamljenosti, snagom mašte i brigom. Kako ste pristupili pisanju o tim temama za najmlađe?

Funda: Kada mi odrasli pokušamo gledati očima djeteta, ponekad zapravo skrenemo s pravog puta. A istina je da i djeca veoma jasno vide, razumiju i osjećaju ono što i mi vidimo. Sjećam se vremena kada sam se kao dijete osjećala veoma usamljeno – tog osjećaja nemoći i bespomoćnosti. Sjećam se i truda koji sam ulagala da shvatim svijet oko sebe, svijet svoje mašte koja je zbog svega toga neumorno radila. Sve te uspomene godinama su ostale duboko u meni, a sada, kada su isplivale iz podsvijesti, trudim se da ih prenesem što iskrenije i ogoljeno – kao da pričam priču samoj sebi u tim godinama.

Ali ovdje posebno moram spomenuti Ezginu čaroliju. Ona je prirodni pripovjedač i izuzetno vjerujem njenim instinktima. Bilo kroz ilustracije, bilo kroz riječi – zna kako dotaći prave emocije, i zato u konačnici nastaju ovako snažna djela.

Mačka koja se pretvara u lava je snažna je metafora. Koju važnu misao ste željeli prenijeti djeci i odraslima kroz tu transformaciju?

Ezgi: Ne znamo šta nam život donosi. Postoje lijepa iznenađenja, ali i loša. Međutim, istina leži u tome kako se nosimo s onim što nam život pruža. Naš pogled na svijet može promijeniti sve što doživljavamo.

Funda: Željele smo pokazati da stvari koje u životu vidimo ili koje mislimo da poznajemo, osim što su zabavne i “iznenađujuće” za djecu, mogu biti drugačije. Sve postoji kroz suprotnosti; ono što je malo može postati veliko, snažno može oslabiti, loš događaj može imati dobre posljedice i tako dalje. Ali pravi je šok za odrasle da zapravo ne zaborave kako ta čarolija, koju često izgube u svakodnevnoj žurbi, i dalje postoji.

Ova knjiga do sada je prevedena na nekoliko jezika, uključujući francuski i korejski. Kakav je osjećaj vidjeti da vaša priča dopire do djece iz različitih kultura, a vaše ilustracije prelaze jezičke i kulturne granice?

Funda: Mnogo bolji nego što sam ikada mogla zamisliti. Naravno, kada knjiga izađe, autor je ponosan na svoje djelo, ali Iznenađenje je u ovom smislu nadmašilo sva naša očekivanja. Osim što je veoma čitano i voljeno u našoj zemlji, nevjerovatno me raduje što je prevedeno na druge jezike i što je stiglo do djece širom svijeta i da su i oni prihvatili našu priču. Činjenica da je ova priča naišla na tako duboku i univerzalnu reakciju potvrđuje mi da sam dobro izabrala svoj poziv.

Ezgi: Djeca, bez obzira iz koje kulture dolazila, dijele iste emocije, a zahvaljujući mostu koji smo Funda i ja izgradile riječima, mogućnost da dodirnemo njihova mala srca je zaista prekrasan osjećaj.

Kako obično počinjete novi projekat – bilo da pišete ili ilustrirate? Počinjete li skicama, dizajnom likova, planom boja, bilješkama ili određenim scenama? Kakav je bio vaš kreativni proces za ovu knjigu?

Funda: Za mene je proces stvaranja pomalo haotičan. Kako pišem i za odrasle i za djecu, faze pronalaska i razvijanja ideja za ove dvije grupe su različite. Kada pišem romane ili kratke priče za odrasle, uglavnom slijedim scenu koja mi se prva pojavi u glavi. Nakon toga nastaje haos – papiri razbacani posvuda, bilježnice pune nerazumljivih napomena i bilješke prikačene na tablu na zidu, kao da sam detektivka u krimi seriji.

Kod knjiga za djecu je, naravno, drugačije, sve je mnogo urednije i jasnije. Kada u proces uđe i crtanje, to mi dodatno prija. Iako nisam talentovana za crtanje, volim se igrati šarenim olovkama i malim blokovima za crtanje, samo radi zabave. To me opušta i inspiriše. Tako sam, zapravo, i počela rad na Iznenađenju – bilo je poput terapija nakon teškog perioda. Crtala sam i pričala o sebi i o mačiću kojeg sam pronašla u dvorištu i hranila ga. Pri jednom susretu s Ezgi ponijela sam taj blok sa sobom i tada se sudbina priče potpuno promijenila.

Ezgi: Prva ideja uglavnom dolazi od neke priče koju čujem ili pročitam ili male fotografije. Napravim skicu u svom bloku i ispod napišem bilješku. Kada to ne bih uradila, sigurno bih zaboravila. Naprimjer, ideja za moju knjigu na kojoj trenutno radim nastala je prije pet ili šest godina, zahvaljujući jednoj fotografiji u časopisu „Nat-Geo“ koja me jako dirnula. Nakon toga slijedi dug i ponekad težak proces pisanja. Kada tekst dosegne željenu jednostavnost, šaljem rukopis uredniku kojem vjerujem i za kojeg znam da je iskren. Onda počinjem skiciranje. Obično dugo istražujem mjesta gdje se priča odvija, više nego same likove. Naprimjer, u knjizi „Moj prijatelj“ postoji scena u stakleniku na kojoj sam radila puna tri mjeseca.

Knjiga Iznenađenje zauzima posebno mjesto. To je moja i Fundina prva ilustrovana knjiga za djecu, naše prvo djete. Jednog dana sam nazvala Fundu i rekla: „Hajde da zajedno napravimo knjigu!“ Ona je pristala što me veoma obradovalo. Redovno smo se sastajale u jednom kafiću i čitale jedna drugoj knjige koje volimo. Jednog dana, dok smo razgovarale, Funda je uz smijeh rekla: „Znaš, u Americi jedna žena je usvojila mačku, ali kada je odrasla ispostavilo se da je to zapravo lav. Nije li to smiješno?“ Bila sam toliko uzbuđena da sam rekla: „Funda, to je naša knjiga!“

Uskoro dolazite u Sarajevo na Međunarodni festival književnosti Bookstan u okviru kojeg ćete voditi radionicu za mlade čitaoce. Jeste li uzbuđene? Šta želite podijeliti – ili naučiti – s djecom s kojom ćete se družiti?

Funda:  Nevjerovatno sam uzbuđena! Jedva čekam da se upoznam s njima, razgovaram i pričam o knjizi. Jako me zanima njihovo mišljenje, nadam se da ću iz njihovih riječi dobiti inspiraciju i možda pronaći potpuno nove ideje. Bila bi mi velika sreća ako oni kroz nas pokažu još veće interesovanje za tursku književnost za djecu! Veoma smo zahvalni što ste nam pružili ovu priliku, hvala vam puno.

Ezgi: Uzbuđenje je moje drugo ime. I da, zaista sam jako uzbuđena zbog Bookstana. Također vam puno hvala na ljubaznom pozivu. Jedva čekam dan kada ću kroz sjajne, svjetlucave dječije oči ispričati sebe i našu knjigu.